NAZIV I SADRŽAJ - Copyright by Elfrida M.Mahulja
DON'T WORRY BE BODUL!
URA
Blog
ponedjeljak, ožujak 2, 2009


pamtim, dakako, i tu priču, ostrvljanko moja,
iako svaka bliža prošlost deluje kao najdalja,
kao da je naše vreme bilo pre bar hiljadu godina,
a tek posle nas Grčka, Rim...
dok kao avet gledam ovu stvarnost rata
totalnog u kom su svi protiv svih i nemam pojma
gde sam ja,
sećam se dobro, o da! kako da ne!
pamtim kako smo učiteljicu zatrpavali
onim saksijama 'za jedan dan', ali od srca,
te je morao doći njen sin i kolima
odvoziti naše darove,
majkama smo crtali čestitke,
očevi su donosili cveće i nisu čuli:
'šta će mi to?! samo jedan dan me poštuješ!'
mada je i tada bilo svađa, razvoda, 
a i neki daleki ljudi, jako daleki,
uspevali su da otmu život.
a danas ne znamo hoće li ikada biti okončana
istraga povodom smrti Tošeta Proeskog,
dok Makedonija naravno postoji,
to ćeš uvek moći da čuješ, da zapevaš,
u čulima je ta zemlja
nalik Arkadiji.
meni je još zima, mila, ali kada ti kažeš
da miriše proleće,
u času sam visibaba!

Marija Knežević, 01. marta 2009., Beograd
Poetessa @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 22, 2009


Marija,
večeras ti pišem kao žena, ženi... jer, osjećam proljeće u zraku.
veljača prolazi, nekoć bismo rekli dolazi 8. mart..., a onda bi nam
susjed darovao mimoze u prolazu, a mi bismo iste darovale mami,
prekrasno su tada mirisale mimoze... sjećaš li se Marija?
a naše su mame bile iste, bez obzira na obrazovanje, društveni status
one su za nas bile samo mame. i bile su mame.
koliko nas danas biti mamom uspijeva?
i da li se i kod vas, za Dan žena, svi prave kao da ga nikad nije bilo,
kao da ga danas nema - kao da nas - nema!?
i nazivaju li i vas i tamo madracima?
smijete li imati djece a neimati brkonju koji vas pijan tuče
i zbog kojega ćete s djetetom u noći pobjeći iz svoje
u sigurnost "sigurne kuće"!??
čudnog li svijeta Marija!
modernog...
gdje djeca ubijaju djecu bar jednom u dva tjedna
gdje tate ubijaju mame
a mame su dame - danju, dok
po noći plaču
u jastuk umrljan krvlju iz nosa... gdje su mimoze s početka ove priče
i susjed s osmijehom na licu pod šeširom sklonjen od sunca?
gdje li je sunce!?
ima li ga još u Makedoniji?
ima li Makedonije? Marija. 
i ima li žena, još i karanfila a da nisu s pjesnikova groba?
ne sjećam se... više.

                                  Elfrida Matuč-Mahulja, Krk, 23. veljače 2009.


                          
Poetessa @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 15, 2009


mila, vetar ima i prste i usne, sve od prirode
nezno je,
pa i tvoj februarski bluz, ili moj, onolikih nas,
jedini svet koji vredi - taj mali.
Dunav ljulja svoj mulj. Mi svoje tuge.
Obicno pomislim, dakako cutke noseci taj talog
svuda sa sobom:
ko je to rekao da se samo bolom saznaje?
je li bio sadista? sta ce nam to 'saznanje'? itd.
odgovor nemam jer nemam drugacije iskustvo.
moje? ili je to 'usud ovih prostora', kako kazu novinari?
u begu od opstih mesta, ona nas sustizu.
postajemo Velika Slicnost. na putu ka istovetnosti.
ko nas to fabrikuje?
i od kakve je koristi bolom steceno
saznanje o Zaveri? (ova rec me uvek nasmeje)
nego, danas je sneg oduzeo rec
otrovima u vazduhu,
tim jakim recima-ubicama, takodje,
pamcenju - belina replicira konacno.
bledo secanje na jucerasnji dan, ne dalje.
citala sam novinske tekstove Bulgakova, sveze otkopane.
sta ste ocekivali iznureni? pita posle kraja jos jedne
revolucije pisac borce. i odgovara: sto vas cudi dalje iznurivanje?
ne znam da li je pisao u veljaci.
ne znam vise sta je priroda, a sta ono nasuprot njoj.
koliko megabajta ima ova ljubav koja me odrzava? itd.
znam ono sto osecam - da mi tvoja pisma mirisu po moru
i svaka rec je svet, cvet lavande
koja ima prste, da! cim otvorim orman zgrabi me
ta aroma apsoluta
na ovom okrajku sveta
gde umes da budes tako blizu.

Marija Knežević, Beograd, 12.02.2009.
Poetessa @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009


... e Marija... ne ponosim se time
ali priznat ću ti da sam uvijek buntovna u
veljači
i ne mogu proniknuti što je razlog tome
i jesu li to iste sile koje čine da mi dvije
sanjamo iste snove svaka na drugoj strani svijeta
(o kako je malen taj svijet!)
... i to što se bunim, da ne skrećem s teme
nikada nije popraćeno vikom
ja se ne bunim glasno
ja se bunim šutnjom i upotrebom puno palatala
šuštavo se bunim kroz krošnje
... ja sam vjetar - davno sam to već ustvrdila
pa možda i sama ponekad dopušem 
s onu stranu Dunava
na tvoju stranu svijeta 
(zašto mi nitko nikada nije rekao kako svijet je mali!?)
... ima li vjetar prste? ti bi to morala znati...
dok zatvaraš prozore koji sve lošije dihtaju i udišeš
mirise grada koji cvjeta uznemirenim dušama
koje njime lutaju,
da li ti ikad pomiluje lice kao starac djetetu?
a onda se sjetiš pjesama iz mladosti
a Dunav i dalje isto onako teče - nezainteresiran
što se na nama godine vide
i ne primijeti zvijezde u očima koje su ipak 
ostale na mjestu 
bar onoliko sjajne koliko su bile
i onda kada smo nosile kečke!

Elfrida Matuč-Mahulja/ Krk, 11. veljače 2009.
 
Poetessa @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009


negde, u nekoj od ovih ulica kroz koje prolazi Dunav,
nesmotreno hladan, zaista, a vazduh, javljaju, 100% u suzama,
posto hodam sama zapazam ne samo lepotu ulicnog usamljenistva,
tih istih kuca svakim danom sa malo manje sopstvene gradje,
vec jednom sretoh i ferari, zamisli! mrtav umoran od neke lude voznje,
pusi se onako bebojan, premda nekada crven,
dok oni koji su ga tako besomucno jahali spavaju popadali
u neke nikad raspremljene krevete, ili vec po podovima,
puni sve ove hemije kojom danasnji nesrecnici
nastoje da u sto vecoj brzini zaobidju zivot.
veruj mi da je taj usijani Rosinante ovoga doba imao srce!
osetis to.
kad osetis da mozes da osetis /dok lepa je i sumnja u mogucnost/,
budes srecna sto tako hodas i hodas sirom otvorenih ociju
i bez 'dodatne podrske' i sama u veri da ces stici
do takvog ostrva.
korake osecam kao vetrenjace, ne za borbu 'protiv', vec 'za'.
tako smo se i srele, u takvoj plovidbi, a onda se i vesla
i brodice i sve boje suncevih zalazaka udruze, postanu nerazdvojni
i valjda zbog toga radosni,
mi se tu vise ne pitamo. to mi se svidja.
jer kao i ti, volim cuda. sve vise
nego svu pamet, znanje...
cudo si mi priredila onim letom u sred zime - nedovoljno je reci cd,
fotografije, poj dalmatinskih klapa... vise je od toga,
celo leto si mi poklonila za rodjendan!
mada nisam starija, neminovno bivamo iskusniji
i kao takva sada volim samo ono sto se ne zaboravlja.
sto mogu jednom mislju da prizovem - i ono je tu!
spomenula si pesnika i ratnika o kojem je pisao pesnik usred rata.
valjda je i on morao biti vojnik...
da bi iz sebe oslobodio to cudo od stiva!
da bi moreplovac Kafka, sve i bez mora sam u buri
napisao ono cudo 'Istina o Sancu Pansi'.
na to sam pomislila kada sam primila tvoju misao o zalasku,
divna moja Ida,
od cuda, jer pojma nemas koliko si takva.
pravo ostrvo. ono sto ne pomislja da sacuva sve svoje,
kojem se to desava.
ti zivis sobom, tako i pises. a ja to samo volim.

Marija Knežević, 01. 02. 2009./Beograd
Poetessa @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 30, 2009


e Marija...
jučer sam gledala zalazak sunca i sjetila se tebe.
nije se mogao odlučiti između plave i crvene...
pa su nebom mirisale ciklame... usred zime
a ja Marija...
ja se i dalje borim s vjetrenjačama
koje su u međuvremenu postale žive i
ništa baš ništa ne razumiju.
no time se ne zamaram - imam ja svog konja
za jahanje i šilo i mastilo...
i srce. ja imam srce - kako je to divno moći reći
i kako je to lijepo znati Marija.
i onda čekam, strpljivo onaj klik u glavi koji me
potjera da ti pišem ovako nešto što zamišljam
lijepim i snažnim toliko da ugrije tvoj smrznuti smješak
i pogled negdje između neba i Dunava
gdje si zadržala misao na neko davno ljeto
pa se tako griješ.
a onda se odjednom nasmiješ grohotom
jer vidiš mene kako urličem na vjetrenjače
a moj konj to zapravo i nije
moj konj je samo magare - ali mu je srce hrabro
i zovem ga Ferari!

Elfrida Matuč-Mahulja/ Krk, 30. siječnja 2009.


Poetessa @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 21, 2009


ŠTO KAŽEŠ MARIJA?

reče mi prijateljica (trebaju li se prijatelji poznavati nužno!?)
kako joj se čini da je upala u neki Kusturičin film
iz kojeg ne može izaći...
a ja se sjetim Fellinija i njegovih bravura na temu
bilo bi smiješno da nije tužno
i želim sve manje
svakoga dana
(nekad sam željela da Otok ima vesla)
sad bih da vesla mogu izbaciti kroz prozore 
svog doma
i s njime odveslati do još neotkrivenih obala
gdje ne postoji nitko tko je čuo za Kusturicu - il' Fellinija
nebitno
gdje ne postoji nitko tko nosi lice
pa tako ni licemjera
i gdje ne treba biti doktor neotkrivene psihologije
da bi se preživjelo dan
okružen nemanima beskrajnog apetita.
... a možda je dovoljno samo
promijeniti kadar - ono kao slučajno...

što kažeš na to Marija!??


Elfrida Matuč-Mahulja/Krk, 16. siječnja 2009.

***

A MARIJA KAŽE:

Draga moja,
a ne kažem 'draga' radi konvencije, jer iz tog sam filma
davno izašla,
nego mi vala jesi draga, a samim tim i poznata - eto to kažem.
I da te ne znam, sada bih te znala po tim veslima.
Zamahujemo skupa, poput
robova na galijama
ili, pak, ribara kojima je život i dalje:
noć, feral, i riba daleko više od hrane.
Znala bih te po smehu, kao što te znam, po smihu,
sve i da nije telefona niti bilo kog načina da se prenese zvuk.
Znala bih te onako kako te znam - čujem te.
Da, sasvim je dovoljno umaći u svoj kadar.
To nije beg, vec potez u susret životu.
Jer, imamo mi naš film, šta će nam pravi i lažni klasici?!
U našem filmu je barka koja se napinje da se ne izvrne
pod teretom ljubavi. 
Teška je ta ljubav, kao i sve uistinu postojeće.
Lepom se ne može umaći. Znaš, mila, to ropstvo me jako bodri.

Marija Knežević/Beograd, 17. siječnja 2009.

***

GLEDAJ MARIJA

ponekad mi u ruke jednostavno doleti neka knjiga
i u njoj, kao slučajno, pronađem odgovore na
mnoga svoja pitanja... pa tako i na ono
kako ti i ja možemo biti sestre.
I onda se smijem glasno, jer se prisjetim tvojih
riječi od prošle, il' možda još pretprošle godine
a reče mi tada kako hodaš gradom: 
poput pokretne instalacije
genijalko duha!
Pa onda znam, da se svaka vrećica izbačena iz automobila
zastala na golim granama nekog usamljenog drveta usred
Srbije zajedno sa mnom 
smije tvojoj bravurozi, a onda prevrćem siću
po svome novčaniku kako bih kupila marku za inozemstvo
i poslala tebi malo sebe, pa se i ti smiješ
s obje moje mačke i sva četiri kontejnera u dinamičnim 
bojama  (pazi ovo je izraz preuzet iz autoindustrije)
ispred moje kuće - barke za bijeg
od potopa - a muž mi je stolar
i zove se Noa u snu.

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk, 19. siječnja 2009.

***

JUTARNJA INSPIRACIJA

jutro je, po satu, a jos mrak -
smesan mi je koji se upinje da pise pesmu, znas ono:
'da iskoristi' sto jutro, sto tisinu, pa jos i 'momenat mraka':)
cinicna sam kad mi je hladno, priznajem, nema to veze s pesnicima
i onima koji to nisu,
nego je ponestalo one slobode da ne moras nista, da nije propalo
ni jutro ni mrak ni dan ako nesto nije 'stvoreno', zaradjeno ili bar
zakrpljeno - posle se tuzimo kako nemamo vremena jedni za druge -
jedni drugima.
tek jutarnje javljanje prijateljici. tek smisao.
nego, da ti ispricam nesto smesno, cuj,
izvadise mi jos jedan umnjak (delovalo je kao da mi zubar cupa vilicu,
bio je zapeo kao da podize betonsku plocu - koje su cudo ti umnjaci!),
ej, a nista nisam manje umna, ili ne primecujem da jesam,
vec dobih samo jos jedan bol, jos jedno to za sta ce svako reci:
'prolazno je'.
ne pamtim citate, ali sam se odmah setila Isidore:
'sve prolazi, pa i zivot'.
ma svasta mi je jos palo na pamet od manjka umnjaka
te sam ti tako za taj bol i 20 EU pride jos vise zbunjena:
sta je um? pamet? reci sta su?
ko daje ta imena, zubima i ostalom?
u ovo jutro koje nikako da svane, nikako da stanu
prisecanja: veli jedna moja mudra prijateljica
(nacisto prosvetljena otkako je povadila sve zube:))
'dva najveca izuma nasega doba su vestacka vilica i daljinski upravljac!'
nista me tako ne nasmeje kao pamet:)
neka ti je prijatna prva jutarnja! jedno od deset zapovesti zivljenja.
neka ti je sa osmehom!

Marija Knežević/Beograd, 21. siječnja 2009.
Poetessa @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
177788
Index.hr
Nema zapisa.