NAZIV I SADRŽAJ - Copyright by Elfrida M.Mahulja
DON'T WORRY BE BODUL!
URA
Blog
utorak, kolovoz 19, 2008



Samo sam gotovo nevidljiva čest prašine u moru crne boje koje je prekrilo čitavo postojanje i tako sićušna i puna strahopoštovanja gledam treperavost ostalih isto takvih bića i postojbina razasutih svuda uokolo... daleko od mene. Neuspio vatromet razbio je tišinu narančaste noći.
U bijeloj košari vrlo lomljive izrade narančasto treperi svijeća... bijeli je i balkon. Ondje sjedim ja.
Tako se barem čini.
Vrlo nisko a opet iznad mora kojega nazivamo svojim, potpuno utopljenog u sveopće more crne boje s početka priče, plovi mjesec. Narančasta polutka. Poput slasne sredine jaffa keksa.
Ili žele bombona s okusom naranče.
Plovi.
I tone.
Brzo. Poput ljepotana koji će za minut postati olupina na dnu obaju sasvim crnih mora. I za koju više ne postoji svanuće.
Tone ostavljajući za sobom slabašni narančasti trag - poput plamena koji obasjava bijelu košaru, ovdje sasvim blizu mene, treperave, narančaste i sasvim sićušne jedva primjetne česti - jedne od mnogih u ovoj istoj noći. Na odlasku.
 


Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
Poetessa @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 25, 2008


tako rijetko imam priliku tražiti
ljepotu u prizoru ulične svjetiljke
utopljene u večernjoj magli boje leda

            toplina razlivena crvenilom
            intenziteta izgubljena u tišini puste ulice
            uzduž koje spavaju mačori
            
onemoćali od previše ljubavi bez ljubavi


Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

                      
Poetessa @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007


... bablje ljeto prožimlju mirisi rane jeseni. ti i ja prošetat ćemo pored mora
kradući za sebe mir uvale. netom utihle... na žalu zaboravljeni dječji kolut za
plivanje... nečije natikače, uredno složene tuguju za vlasnikom...
držim te za ruku. hodam po uskom kamenom zidcu... tvoja mi ruka ulijeva 
hrabrost za to. smiješ se mojem strahu, u djetinjstvu ostavljenom osjećaju
za ravnotežu.
more je bistro. rakovi su isti kao u onom mandraću na Portiću. hoćeš li da ti
pokažem kako sam ih hvatala!? ... ipak ga ostavljam. kapitalac i sam uživa na 
pjeskovitom dnu. toliko mirnom da se na njemu još uvijek naziru stope posljednjeg
kupača...
... rana jesen opija tišinom koja je ovdje radi nas. mi pak, mi smo tu pak radi nje.
svake godine otkrivamo ponovo ljepotu svega što nam je nadomak ruku i očiju.
u isto vrijeme ponovo i ponovo utvrđujemo to taktilno iskustvo - držeć se za ruke
uranjamo zajedno u bablje ljeto prožeto mirisom rane jeseni. i lijepo nam je. tako.

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
 
Poetessa @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007


S prvim mirisima proljeća, nekako se uvijek iznova, u mene useli lahorasta vizija...
Smještam je negdje na stjenovitu obalu obrubljenu čipkom morske pjene... More, čujem ga,
čujem ga kako zapljuskuje strme stijene.
Na stijenama, od iskona stoji kamena kuća i prkosi vremenu i nevremenu. Otvorena drvena 
škura kao znak života i galebovi u niskom letu.
Unutra svježina bijelih zidova i starinski, malobrojni namještaj.
Prozračne bijele zavjese lepršaju u igri maestrala... mogu omirisati atmosferu pravremena.

Namješteni krevet i čistoća bijele uštirkane posteljine čuvaju tajne ove sobe koju posjećujem 
svake godine u isto vrijeme, s prvim mirisima proljeća, iz neznanog mi razloga... Pa se pitam
odakle mi sjećanja na malu kamenu kuću otvorenih prozora smještenoj na stijeni ponad mora?
Jesam li već u njoj bila, il' me čeka negdje na mom putu?

Krevet zna...

                                       Elfrida Matuč-Mahulja/Krk


Poetessa @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 15, 2006

Ljepota je sakrivena u sanjarenju, o tebi koji mi sjediš preko puta...,
vazi sa svježim cvijećem (neka bude od prozirna stakla preko kojega
mogu pročitati naslove iz novina na stolu pred tobom...)...
Ljepota je sadržana u maženju vrhova prstiju, onako tek primjetnom,
gotovo sramežljivom, a zamamnom... nakon njega tvoja ruka će čvršće
primiti moju i povesti me u pravcu mjesta koje si birao čitavog jutra, a
šutio o tom... u osmijehu kojega si upravo pripremio, znajući da mu ne
odolijevam...
i u poljupcu koji istražuje a opet je spremno dočekan...
Ljepota je zapravo, u nama... ili je to ljubav, opisana na vrlo jednostavni
način...?
Ti ćeš već znati odgovor.

                                 E.M. Mahulja/Krk


Poetessa @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 3, 2006
Osjećam pritisak tvojih palčeva u dnu svoje kičme... ne mogu reći da mi ne prija (obećao si mi pričati dok... sjećaš se!?) no fale mi riječi... kao i obično. Ovisna sam o njima čak i dok... (srećom ne vidiš mi lice) dok uhhh!!!...
Eto vidiš, sasvim neartikulirano tvoje javljanje, već stvara čuda od mene... polegnute pred tobom u bijelim čarapicama (smiješno ali uvijek su mi stopala ledena) a nisam od fetiša samostojećih najlonki (najlon je najlon pa makar bio i samostojeći)... osim toga, nasmijali smo se davno kad si rekao ne misleći ništa loše kako se ganja tvoja kujica pa mi je počeo opisivati.... znak raspoznavanja bile su joj bijele čarapice... tako si rekao, ne!?
Znaš da sam primjetila kako sve tvoje kujice imaju bijele čarapice... i da smo se valjali od smijeha na tu izrečenu bedastoću... bila su to neka druga vremena... Da. Bila su.
Sada me, u biti, zanima samo tvoje glasanje napaljena mužjaka.
Iskrena sam do bola.
Čak i tebi nesnosna!?
Žalim.
Najprije sam te samo užasno voljela.
Završilo je tako da sam se pretvorila u tebe.
Tako je valjda moralo bit.
Nekako je moralo završiti...

                                                E.M. Mahulja/Krk
Poetessa @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 1, 2006


Zapravo... obožavam tišinu...
Uživam se svojom tišinom prosuti po tebi..., njome ući u svaku poru tvoga tijela. Tišina, koja ima značenje, dopire tamo gdje nikakve riječi ne mogu taknuti... ljubim te... Tišinom.
Tišinom te ljubim... zvuči prekrasno.
Zvuči... intimno.
Samo naše...
Onako... ti, prekriven mojom tišinom.
A ja... ja ti šapućem, jedva čujno tako da mi usne prebiru šaptaje po tvojima. Žednima. Mog poljupca. Ili šapata!?
Tako te... tišinom ljubim...
Zapravo... obožavam tišinu...
Uživam kad mi njome pričaš. Nikada ne govoriš tako puno i tako jezgrovito i toliko razumljivo koliko kad šutiš.
Voliš me tišinom. I ja to znam.
Tišinom me voliš. Onako, snažno. Snažno poput snažna zagrljaja...
u tišini. Naravno...

                                     E.M. Mahulja/Krk


Poetessa @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 25, 2006


Zamjeraš mi da nisam dovoljno seksi... primjećuješ li da pišem po Vuku?
To je zapravo poruka, a ne pitanje...
Volim biti jednostavna i u toj svojoj želji svi me shvaćaju nekako prekompliciranom.
Čudno, zar ne!?
Napiši pjesmu o meni.
Sjedni i kreni... pisati.
Pusti ruku neka ide sama, neka iznosi dojmove, zapažanja, sve što o meni zna...

Kasnije, ne puno kasnije, nakon čaše viskija popijene pored prozora s pogledom
na Grad, vrati se pjesmi.
Kao čitatelj.
Pusti glazbu, instrumentalnu... potiho.
Čitaj, u maniri Šerbedžije il' nekog znalca...
i vidjet ćeš, koliko nemaš razloga za zamjeranje.
Koliko mogu biti seksi po Vuku.

                                                                            E.M.Mahulja/Krk
Poetessa @ 21:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 24, 2006




I sad mi reci zašto mi je tako teško zatvoriti prozor i ugasiti svjetlo... leći, ne misleći ni na što i zaspati.
Jesam li se dala obuzeti mislima kako stojiš s one strane ulice na koju svjetlost ulične lampe ne dopire... zagledan u moje prozore...
I jesam li loša, reci mi... jesam li loša, ako za tebe iako i ne znam da si tu, ali te osjećam nekako... jesam li loša, lošija od drugih ako se započnem skidati s namjerom, pred prozorom, za prozračnom zavjesom...
Ili nam to oboma treba!? Tako, i uspaljeno i čisto istovremeno... i bludno i sveto zajedno?
Šapni mi... 


                                  E.M. Mahulja/Krk
Poetessa @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 23, 2006

                                                                    foto by John Canning


Evo... zaspat ću, s mikrofonom u ruci; zatražit ću lagani delay i da mi puste glazbu laganu, uz koju neću pjevati...
Govorit ću stihove.
Trenutak samo... u memoriji osobnih soundova tražit ću odgovarajući glas (erotičnost alta jako dobro pristaje uz određene pjesme... vidim to u očima publike).

Dok govorim tražim te pogledom. I pronalazim...
Slušaš me prvi puta. I na tebi se vidi... a ja sam; tako dobro raspoložena i kad je tako nemam ograda u glavi... rušim jedan po jedan kamen iz tvoga prvobitna pogleda i ulazim čitava u njega s kompletnim zvučnim zapisom.

Priznaj, ovaj put sam te... jesam te!

                                                                   E.M.Mahulja/Krk


Poetessa @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 22, 2006

...ne znam da li ti pričati, kao da si sada tu... i kao da umjesto traga olovke na papiru, moje riječi lepršaju zrakom i spuštaju se na tvoj osmijeh, u kojega ni ti, ni ja ne vjerujemo... Ali nam je potreban u ovome trenutku.

Moje su noge glatke...Da, tvoj bi dlan divno pristajao njihovoj preplanoj boji... i bedrima; dok more se mreška uznemireno lahorom sa sjevera koji istodobno, nas dvoje održava na pristojnoj udaljenosti... koju zapravo ne želimo.

Možda bi najbolje bilo zaplesati! Muzika s terase dopire do nas... Da. Plešimo. Nitko nam neće moći zamjerati dodire...

                                                                         E.M.Mahulja/Krk
Poetessa @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 21, 2006

Vidim ti iskre u pogledu.
Dok me promatraš... znam taj osmijeh zadovoljstva.
Da naravno da sam taj maleni svilenkasti komad krpice stavila na sebe isključivo radi tebe... lažem, volim kada mi svojim dlanovima pomakneš naramenice sasvim slučajno dok mi kosu pokušavaš skupiti u rep kako bi mi oslobodio vrat... pa sklizne s mene...
Zaustavi se negdje u dnu bokova... baš tamo gdje treba. Da te sludi...
I znaš, zapravo volim... Zapravo sam zločesta. Pa dobro, malo... zabavlja me promatrati te i pogađati u sebi gdje ćeš me prvo dohvatiti... kamo će tvoje ruke slijedeće posegnuti...
Mamim te.
Na ona mjesta koja meni odgovaraju.
Volim ti iskre u pogledu.
I zagristi ti usnicu... kada najmanje očekuješ.
Kako me ne bi volio!?

                                      E.M. Mahulja/Krk
Poetessa @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 17, 2006


Da li se ikada skineš do pojasa i zagrliš se vlastitim rukama!? Kao da su moje...?
Ja to prilično često radim... prilično mi često nedostaješ.
I tvoje ruke.
Volim njihov dodir na koži i volim reći kako OSLUŠKUJEM DODIRE.
Zaista je tako...
...samo zatvorim oči... prekrasno... skladno i toplo.
Poput melodije... poput, pjesme.
Je li to razlog što većina gudačkih instrumenata oblikom podsjeća na žensko tijelo?
Da li je i ono zamišljeno da po njemu prebiru vješti prsti...? Složila bih se s time... samo...

a što je s tijelom muškarca!?
Ja volim po njemu muzicirati...
Nasmijem se svojim mislima; kuda ja sve ne otplovim!?
A onda shvatim da sam još uvijek čvrsto zagrljena.

Sama sa sobom.
I s tobom u glavi.

                                       E.M.Mahulja/Krk


Poetessa @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
177960
Index.hr
Nema zapisa.